Na poziv Archicofradia Universal de Santiago, Hrvatska bratovština sv. Jakova posjetila je Santiago de Compostelu i u nizu sastanaka predstavila projekt Camino Croatia – obnova srednjovjekovnih hodočasničkih putova iz Hrvatske u Santiago de Compostela.
Hrvatska bratovština susrela se s nadbiskupom mons. Julian Barrio, direktori tvrtke Xacobeo pri regionalnoj vladi Galicije i predsjednik Archicofradije, Francisco Durán. Hrvatska bratovština pozvana je da predvodi molitvu zaziva na misi 23. svibnja u čast Ukazanja sv. Jakova, jednoj od rijetkih službenih ceremonijala u kojima se pojavljuje Botafumeiro.
Sveti Jakove!
Evo nas i ove godine, opet, pokraj tvoga groba, kojemu danas pristupamo puni vjere u Tvoga i našega Učitelja, kao hodočasnici mira i ljubavi. Želimo odati počast stoljetnom spomenu na Tebe i molili tvoj zagovor. Hodočašće je za nas trajno otkrivanje vjere u uskrsloga Krista. Tu vjeru su apostoli vjerno prenosili, poput Tebe, sveti Jakove, i neustrašivo svjedočili Kristovo uskrsnuće. Takvo svjedočenje je i Tebe dovelo u ovaj grad – Santiago de Compostelu.
Iz ovog grada, zakriljenog Tvojim zagovorom i Božjom zaštitom, rimski su biskupi – osobito hodočasnici u ovo svetište – pape: Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. – poticali Europu, taj Stari kontinent, da po Kristovim vjernicima i svim ljudima dobre volje, oživi svoje kršćanske korijene. Pozivali su Europljane da izgrađuju svoju sadašnjost u miru i da tako pripremaju budućnost. Polazište im je bilo prava istina o čovjeku – od slobode koja poštuje istinu, od pravde za sve, počevši od najsiromašnijih i odbačenih – do ljepote zajedničkog doma svih ljudi.
I mi, ovdje nazočni, kao i milijuni naših braće i sestara, žudimo za istinom, pravdom i slobodom. Hodočasteći na Tvoj grob, sveti Jakove, želimo Ti u molitvi izreći sve naše čežnje, napore i zauzimanje za navještaj i život Evanđelja u suvremenom svijetu. Želimo biti i pšenično i gorušičino zrno, neznatno i malo, ali ponajprije ono koje živi za Tvoga prijatelja i učitelja Isusa Krista i njegovu Radosnu vijest.
Činimo to ovdje u Tvojoj blizini kroz nekoliko simbola, koji će nam pomoći povezati stoljeća i putove koji su ispremrežili naš europski kontinent. Naš kontinent ima svoje duboke kršćanske korijene s različitim tradicijama koje nam valja trajno otkrivati, vrednovati i čuvati, i u vrijeme svjetske globalizacije.
Simbol je vizualni prikaz koji predstavlja smislenu ideju. On je dublji pokazatelj univerzalne istine i znanja o nečemu što govorimo. Kršćanstvo je, govoreći o živome i istinitom Bogu i polazeći od živog i istinskog čovjeka, oduvijek bilo bogato darivanjem i prepoznavanjem simbola dubokog nutarnjeg značenja.
Dolazimo iz Bratovštine sv. Jakova iz Hrvatske, i našeg glavnog grada Zagreba. Hrvatska je zemlja velike ljepote, dobrih i plemenitih ljudi, i posebno poznata po našem lijepom, plavom, Jadranskom moru. Zato je naš prvi simbol koji želimo istaknuti školjka. Iz jednog od većih gradova na našoj obali – Šibenika – hrvatske Bratovštine Sv. Jakova pomagale su hodočasnicima na putu za Santiago de Compostelu od 1203. godine. I danas tamo stoji veličanstvena katedrala Vašeg i našeg sv. Jakova, sva izgrađena od kamena, dio UNESCO svjetske baštine. Simbol školjke je uklesan i na brojnim našim krstionicama, kao simbol krštenja i naše pripadnosti Crkvi. Zato na simbolu pokrštenja Hrvata – Krstionici kneza Višeslava iz VIII. stoljeća – stoji uklesano: „Ovaj izvor prima slabe, da ih učini prosvijetljenima…“.
„Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.“ (Ps 23) – svjedoči nam psalmist, priznajući tako božansku vlast i izričući radost toj potpori na koju uvijek može računati. Hodočasnik na svom ovozemaljskom putu korača mislima s ovog svijeta i usmjerenima k nebeskoj slavi, oslanjajući se na štap. I zato je naš drugi simbol štap. Štap koji su ljudi stoljećima nosili putujući Europom, i oslanjali se na njega instinktivno shvaćajući kako nam nisu dovoljne samo dvije ljudske noge i samo ljudske snage – štap kao da postaje treći oslonac, što nas kao vjernike snažno povezuje sa slikom Presvetog Trojstva. Hrvatska je oduvijek bila zemlja hodočasnika, kako prema Rimu i Jeruzalemu tako i prema ovom svetom mjestu. Brojna hrvatska hodočasnička svetišta bila su tijekom stoljeća mjesta nade i ohrabrenja generacijama hrvatskih vjernika, i pod vladavinom tuđinskih vladara kao i u vrijeme bezbožnog komunizma u XX. stoljeću. U Hrvatskoj se hodočasnici nazivaju „romari“, dobivši ime po cilju hodočašća – Vječnom gradu Rimu (Roma). Veliki Dante u svojem 31. pjevanju „Raja“ spominje hrvatskog hodočasnika: „K’o onaj koji iz Hrvatske valjda dolazi našu Veroniku zreti što je se s davnog ne nasiti glada, već, dok se vidi, veli u pameti: ‘Gospodine moj Kriste, Bože pravi, takav li dakle bješe lik tvoj sveti?’“.
„Nek’ mi se uzdigne molitva kao kâd pred lice tvoje“, kličemo zajedno s psalmistom (Ps 141) ističući kadionicu kao treći simbol našeg hodočašća u ovom svetom Gradu. „Ištite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!“ – poznate su Isusove riječi (Mt 7,7), koje si i Ti, sveti Jakove, čuo na svoje uši. Hrvatska je zemlja u kojoj su se u najtežim trenucima povijesti ljudi uvijek uzdali u Božju pomoć i zaštitu i vapili tražeći milost neba. Iskustvo pouzdanja u snagu molitve po našem će primjeru biti poziv i drugima u traženju Svetoga.
Ova tri simbola stavljamo pred ovu zajednicu vjernika i molimo tri molitvene nakane:
Školjka
Sveti Jakove, molimo za milost krštenja i posvješćivanje tog sakramenta u svakom krštenom stanovniku Europe. Neka izvori krsne milosti poteku i donesu nam duha zajedništva, ljubavi, a najviše od svega mira i pravednosti. Molimo za pravo razlučivanje duha kako bi ostvarivali mir i mudrost.
Štap
Sveti Jakove, molimo za sve hodočasnike koji dolaze na ovo mjesto. Veliko je čudo modernog vremena da sa štapom na hodočašće kreću i ljudi koji nisu vjernici. Neka svi, svjesno ili nesvjesno, nalaze oslonac u snazi Presvetog Trojstva.
Kadionica
Sveti Jakove, molimo za budućnost u kojoj ćemo uvijek biti okrenuti prema nebu. Sva ljudska snaga nalazi se u našim rukama, a potrebna nam je i Božja pomoć. Zagovaraj nas da otkrijemo potrebnu poniznost. Nauči nas da uvijek znamo sklopiti ruke i uzdići svoje molitve Bogu. Činimo to – svečano, radosno i puni povjerenja – i osobno, i u našim obiteljima, i u našim crkvama i na radnim mjestima. Nek se vine naša molitva kako bi svojim životom slavili jedinstvo Boga u tri božanske Osobe: Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen
¡Señor Santiago!
Este año nos encontramos nuevamente frente a tu santuario, acercándonos a ti llenos de fe en tu y nuestro Maestro, como peregrinos de paz y amor. Queremos honrarte y pedir tu intercesión en la oración. Para nosotros, la peregrinación es un descubrimiento permanente de la fe en Cristo resucitado. Esa fe fue difundida fielmente por los Apóstoles como tú, que sin miedo dieron testimonio de la resurrección de Cristo. Este testimonio te trajo hasta Santiago de Compostela.
Desde esta ciudad, cobijada con tu bendición y bajo la protección de Dios, los obispos romanos, especialmente los peregrinos a este santuario – los Papas Juan Pablo II y Benedicto XVI – animaron a Europa, ese Viejo continente, a redescubrir sus raíces cristianas, a través de los creyentes cristianos y de todas las personas de buena voluntad. Invitaron a los europeos a construir su presente en paz, preparándose así para el futuro. Su fundamento era la verdad sobre el ser humano – desde la libertad que respeta la verdad, pasando por la justicia para todos, empezando por los más pobres y rechazados – hasta la belleza de la casa común para todos los pueblos.
Aquí, como millones de nuestros hermanos y hermanas, anhelamos la verdad, la justicia y la libertad. Con la peregrinación a tu santuario, Señor Santiago, queremos compartir contigo en la oración, todas nuestras palabras, deseos y esfuerzos para anunciar y vivir el Evangelio en este mundo moderno. Deseamos ser a la vez grano de trigo y grano de mostaza, insignificante y pequeño, pero que vive por tu amigo y maestro Jesucristo y su Buena noticia.
Lo hacemos aquí, cerca de ti, a través de varios símbolos que nos ayudarán a conectar siglos y caminos que han atravesado todo nuestro continente europeo. Nuestro continente tiene unas profundas raíces cristianas que debemos redescubrir, estudiar y valorar permanentemente, especialmente durante la globalización internacional.
El símbolo es la representación visual de una idea. Es un indicador más profundo de una verdad universal y conocimiento sobre algo. El cristianismo, cuando habla del Dios vivo y verdadero, siempre ha sido abundante en dar y reconocer los símbolos con un significado interior más profundo.
Venimos de la Cofradía de Santiago de Croacia y nuestra capital de Zagreb. Croacia es un país de gran belleza, gente buena y noble y es bien conocido por nuestro hermoso y azul mar Adriático. Por eso el primer símbolo que queremos presentar es – la concha.
Desde las ciudades de nuestra costa – Sibenik – las cofradías croatas de Santiago ayudan a los peregrinos del Camino de Santiago desde 1203. Hoy esta ciudad cuenta con una magnífica catedral, tuya y nuestra, de Santiago, totalmente construida en piedra, parte del patrimonio mundial de la UNESCO. El símbolo de la concha está tallado en numerosos baptisterios croatas como símbolo del bautizo y de nuestra pertenencia a la Iglesia. Es por eso que, en el símbolo de la conversión croata al cristianismo, en el baptisterio del duque Viseslav, están grabadas en piedra estas palabras: “Esta fuente acepta a los débiles y los ilumina”.
“Tu vara y tu cayado me sosiegan” (Sal 23)- nos dice el salmista, reconociendo la autoridad divina y expresando alegría por ese apoyo en el que siempre se puede confiar. El peregrino, en su camino, camina pensando en este mundo, así como en la gloria celestial, mientras se apoya en su bordón. Es por eso que nuestro siguiente símbolo es un bastón. Un bastón que los peregrinos portaron durante siglos mientras caminaban por Europa, apoyándose en él, dándose cuenta instintivamente de que nuestra fuerza humana y nuestros pies no son suficientes. Un bordón es casi como un tercer apoyo, que nos recuerda a los creyentes la imagen de la Santísima Trinidad.
Croacia siempre ha sido un país de peregrinos, hacia Roma, Jerusalén y también a este lugar sagrado. Numerosos santuarios de peregrinación croatas han sido durante siglos lugares de esperanza y aliento para generaciones de fieles croatas, durante la ocupación extranjera y el gobierno del comunismo ateo en el siglo XX. En Croacia a los peregrinos también se les llama “romari”, llamado así por los peregrinos a Roma. El gran poeta Dante en el canto 31 (trigésimo primero) de “Paráis” menciona a un peregrino croata.
Y como aquel que viene de la Croacia
de Verónica a ver, la imagen nuestra,
por su fama, y de verla no se sacia
Y se dice entre sí, mientras se muestra
¡Jesucristo, Dios mío verdadero!
¡Es verdad que así fue tu cara!
“Suba mi oración ante de ti como el incienso” decimos con el salmista (Sal 141) nombrando al botafumeiro como tercer símbolo de nuestra peregrinación a esta ciudad santa. “Pedid, y se os dar; buscad, y hallaréis; llamad, y se os abrirá”. Estas son las famosas palabras de Jesús (Mt 7,7), que usted, Señor Santiago, escuchó con sus propios oídos. Croacia es un país donde, en los momentos más difíciles, la gente siempre ha puesto su fe en la ayuda y protección de Dios y ha pedido la gracia del cielo. Una experiencia de confianza en el poder de la oración puede ser un ejemplo para otros que buscan la santidad.
Presentamos estos tres símbolos ante esta comunidad de creyentes y rezamos las tres intenciones de oración:
Concha
Señor Santiago, te rogamos la gracia del bautismo y la conciencia de lo que significa ese sacramento en cada europeo bautizado. Que fluya el manantial de la gracia bautismal y nos traiga un espíritu de comunión, de amor y, sobre todo, de paz y justicia. Oramos por la gracia del discernimiento de espíritus para obtener paz y sabiduría.
Bordón
Señor Santiago, te rogamos por todos los peregrinos que llegan a este lugar. Es un gran milagro que, en los tiempos actuales, las personas que no creen tomen sus bastones y comiencen una peregrinación. Que todos, consciente o inconscientemente, encuentren apoyo en la fuerza de la Santísima Trinidad.
Botafumeiro
Señor Santiago, oramos por el futuro para que siempre estaremos centrado en llegar al cielo. Toda la fuerza humana no es suficiente, necesitamos tu ayuda divina. Intercede para que descubramos la humildad necesaria. Enséñanos a juntar siempre las manos y elevar nuestra oración a Dios. Lo hacemos con solemnidad, alegría y confianza, personalmente, en nuestras familias, en nuestras iglesias y en nuestros lugares de trabajo. Elévese nuestra oración para que con nuestra vida celebremos la unidad de Dios en tres personas divinas: Padre, Hijo y Espíritu Santo.
Te lo pedimos por Jesucristo nuestro Señor
Amén