Najdublja je špilja u Hrvatskoj i ima 6 etaža od kojih su prve 4 otvorene za posjetitelje. Duljina zasad otkrivenog dijela špilje iznosi 1179 metara, dubina 275 metara a dubina obnovljenog dijela 75 metara. Temperatura unutar špilje kreće se u rasponu od 6 do 8 stupnjeva. Turistički je obnovljena 1912. godine
Otkrivena je slučajno pedesetih godina prošloga stoljeća. Starost joj se procjenjuje na 3,5 – 4 milijuna godina. Iako je dugačka samo 300 m, izuzetno je lijepa i bogata špiljskim ukrasima. Osobitu vrijednost špilji daje voda – prekrasan gorski izvor, jezero i ponor koji je čine posebno atraktivnom. Turistički obnovljena 1998. godine.
Mala špilja s prostranim hodnikom dužine 200 m kojim se ulazi u dubinu špilje, na čijem se kraju nalazi manja dvorana s jezercem. U špilji ima nekoliko stalagmita i stalaktita, a temperatura vode i zraka je konstantnih 8 stupnjeva.
Povijest ove špilje seže daleko u prošlost. U špilji je pronađen šiljak izrađen od jelenjeg roga, kao i više ostataka životinja koje su davno boravile na ovom prostoru, poput pećinskog medvjeda i pantere. Pronađeni su i tragove ognjišta ili mjesta gdje je ložena vatra, kao i opaljene životinjske kosti. Sve ovo upućuje na to da je pećina bila posjećivana već od vremena mlađe faze starijeg kamenog doba (paleolitika).
Datiranje slojeva dalo je rezultate od 30 – 31 000 godina prije sadašnjosti i time potvrđuje ljudsku prisutnost u ovim krajevima za vrijeme ranije faze gornjeg paleolitika.
Najveća špilja u Gorskom kotaru zbog teškog je pristupa dostupna samo speleolozima. Prostrani ulaz u pećinu nalazi se nasuprot slovenskoj Kuželjskoj steni, u strmim hridinama vrha Belice. Ulazna dvorana, dužine 85 m, širine 27 m i visine oko 16 m, spada u najveće podzemne prostore otkrivene u našem kršu. Splet kanala i još nedovoljno istraženih pukotina iznosi oko 900 metara. Najveća špilja Gorskog kotara, ali nažalost teško dostupna.
Kamačnik je prekrasan vodeni tok koji je usjekao kanjon u jurskim vapnencima. Kroz kanjon voda buči u manjim slapovima i okreće se u vrtložnim loncima, osobito kad nabuja poslije kiše ili otapanja snijega. U gornjem dijelu doline koju je oblikovao u dolomitnim stijenama nešto je smireniji i spaja se s nekoliko malih bočnih pritoka. Osobita je vrijednost u slikovitom krškom vokliškom vrelu nepoznate, ali velike dubine te u očuvanom živom svijetu čistih gorskih voda. Posjetitelj će u njegovim prirodnim ljepotama – brzacima i slapićima, mirnom toku i čistoj vodi, šumama, flori i fauni jednostavno uživati.
Zeleni vir je snažan izvor na dnu plitke, prostrane špilje nad čijim su se ulazom nadvile okomite stijene visoke 70 m, niz koje se ruši živopisan slap stvarajući blistavu vodenu zavjesu. Proglašen je rezervatom prirodnih vrijednosti 1962. godine.
Druga atrakcija je 800 metara dugačak kanjon Vražji prolaz. Kroz usku guduru-sutjesku, široku oko dva metra, među stijenama visokim stotinjak metara, probija se gorski potok Jasle. Voda je milenijima izjedala kamen da bi prokrčila ovaj prolaz koji zapanjuje snagom vodene stihije i divljinom vrletnih stijena.
